Područje ispitivanja na osnovnoj i višoj razini bazira se na nastavnom planu i programu za gimnazije i četverogodišnje srednjoškolske programe s najmanjom satnicom. S obzirom da u svim srednjim školama pokrivenost nastave nije identična gimnazijskom programu, potrebno je dodatno savladati vještine i sadržaje u strukovnim i umjetničkim četverogodišnjim školama.
- tekstovi na ispitu čitanja na osnovnoj razini kraći su i jednostavniji od tekstova na višoj razini i govore o uobičajenim temama iz okoline (obitelj, prijatelji, slobodno vrijeme)
- kratki sastavak koji se piše na ispitu pisanja za osnovnu razinu mora sadržavati od 50 do 70 riječi dok raspravljački esej za višu razinu mora sadržavati od 200 do 250 riječi
- snimke razgovora, poruka i obavijesti na osnovnoj razini kraće su od snimki za ispit na višoj razini i govore o predvidivim svakodnevnim situacijama
- razlike u gramatici također su u opsegu, što znači da pristupnici na obje razine trebaju svladati iste kategorije (imenice, zamjenice, pridjeve, priloge, prijedloge, članove, glagole i glagolska vremena, jednostavne i zavisnosložene rečenice, neupravni govor i pasiv), ali kad se radi o pristupnicima koji polažu osnovnu razinu obujam gramatike i vokabulara je znatno manji od onog koji trebaju svladati pristupnici koji polažu višu razinu jer se zahtijeva znanje kompleksnijih jezičnih struktura.
Specifičnosti osnovne razine i više razine ispita
Od pristupnika koji polažu osnovnu razinu očekuje se da mogu razumjeti kratke jednostavne tekstove o poznatim temama koji sadržavaju najučestaliji vokabular, napisati vrlo kratak i jednostavan opis određenih događaja, prošlih aktivnosti i osobnih iskustava te razumjeti i izvući bitne informacije iz kratkih snimljenih tekstova koji se bave predvidivim svakodnevnim temama ako su izneseni polako i jasno.
Međutim od pristupnika koji polažu višu razinu očekuje se da mogu razumjeti duže tekstove kompleksnijih jezičnih struktura, izvući specifične informacije i prepoznati parafrazu iste, razumjeti tuđa stajališta i gledišta, uočiti leksičke strukture i obrasce i prikladno ih upotrijebiti. U pisanoj produkciji treba biti u stanju pisati o različitim temama koristeći se formalnim stilom, navesti bitne argumente u prilog ili protiv teze, koristiti dovoljno bogati vokabular i pravilno koristiti adekvatne gramatičke strukture.
