Umjetna inteligencija ovih je dana sveprisutna tema koja se koristi u raznim kontekstima, često shvaćena pogrešno. Unatoč tome što se o umjetnoj inteligenciji može čuti skoro na svakom koraku, velik dio ljudi, usudio bih se reći – većina, ne shvaća zapravo što to umjetna inteligencija jest, što nije, što može biti, a što ne.

Najbolji su pokazatelj članci koji govore o tome kako će nas umjetna inteligencija koštati glave, pozivajući se na scenarije poznatih znanstveno-fantastičnih filmova. Stvarnost je daleko drugačija od takvih crnih scenarija. Razlog zbunjenosti i pogrešnih informacija možda leži i u nedostatku preciznog naziva. Možda bi adekvatniji naziv za bolje i lakše razumijevanje sadašnje AI tehnologije mogao biti „ograničena umjetna inteligencija“, no to je tema o kojoj bih mogao napisati zaseban članak. Zbog jednostavnosti i lakšeg čitanja, u nastavku ću koristiti uobičajeni naziv AI (umjetna inteligencija).

Umjetna inteligencija danas omogućuje brže, efikasnije, a ponekad čak i bolje obavljanje poslova nego do sada. Prema mojem mišljenju, sadašnja tehnologija umjetne inteligencije je zaista ograničena te ima mnoge nedostatke. Da bismo ju naučili koristiti na pravilan i efikasan način, korisno je shvatiti kako zaista funkcionira na konceptualnoj razini. Postoji bezbroj mogućih primjena umjetne inteligencije u e-learningu, pogotovo ako uzmemo u obzir njen očekivani daljnji napredak. U ovom ću se članku osvrnuti na nekoliko tipičnih primjera mogućnosti njene primjene. Neki od ovih primjera već su implementirani od strane različitih proizvođača e-learning softvera, dok će neki svoju implementaciju još malo pričekati.

Jedan od najvećih izazova takozvanog self-paced e-learning odnosno samostalnog učenja s pomoću e-tečajeva je nedostatak socijalne komponente. Najčešće spominjani problem je taj što polaznik nema trenera kojeg može pitati za pojašnjenje ako mu nešto nije jasno. Ovaj se nedostatak često pokušava nadomjestiti različitim konceptima i alatima kao što su diskusijski forumi, online sesije uživo, projektni pristup, zajednički rad i slično. Sve su to uglavnom organizacijski, vremenski, a posljedično i financijski zahtjevni koncepti. Imaju svoje prednosti i nedostatke. Neki su uspješni, neki manje uspješni. Umjetna inteligencija, iako nesavršena, zakoračila je u smjeru rješavanja ovog gorućeg problema. Već neko vrijeme postoje takozvani AI chat-botovi – alati u kojima možemo utipkati pitanje virtualnom treneru koji nam može vratiti odgovor generiran algoritmima umjetne inteligencije na temelju podataka iz samog tečaja ili pak s interneta. Odgovor neće uvijek biti savršeno točan i precizan (nije li tako i kod stvarnog trenera koji također može pogriješiti?), ali u većini slučaja će biti sasvim solidna pomoć u savladavanju gradiva. Neophodno je polazniku dati kvalitetne upute kako napisati pitanje jer pitanje postavljeno umjetnoj inteligenciji najčešće treba biti nešto detaljnije, nego kada ga postavljate stvarnom treneru.

Drugi izazov e-learninga je relativno velika količina vremena koja je potrebna za izradu kvalitetnog sadržaja. Ovdje, između ostaloga, stupa na snagu i generativna umjetna inteligencija. Naravno, ne možemo očekivati da ćemo na jedan klik miša dobiti gotov tečaj, ali možemo očekivati značajnu pomoć u generiranju ne samo teksta, već i multimedijalnih i interaktivnih elemenata tečaja. Današnja umjetna inteligencija sposobna je generirati slikovne i video elemente, pitanja za ponavljanje, interaktivne kvizove i druge vrste interakcija. Naravno, metodičari, stručnjaci za predmetno područje i grafičari su još uvijek potrebni. Njihov je zadatak usmjeriti i ispraviti sadržaj kako bi on na kraju zaista bio kvalitetan. Kod generativne umjetne inteligencije koja „stvara“ sadržaje postavlja se pitanje autorskih prava. Naime, takvi algoritmi stvaraju na temelju postojećih elemenata pa su neki proizvođači softvera za generativnu umjetnu inteligenciju počeli koristiti vlastite biblioteke multimedije kao bazu za generiranje novih sadržaja.

Primjera u praksi ima mnoštvo pa ću za kraj spomenuti još samo jedan, a to su polaznički, učenički i studentski radovi kreirani s pomoću umjetne inteligencije. Ovo postaje sve veći izazov jer je čovjeku vrlo teško prepoznati je li neki diplomski rad, seminarski rad, stručni članak ili sličan tekst kreiran umjetnom inteligencijom te u kojoj mjeri.

Nedavno sam sudjelovao u jednom velikom međunarodnom projektu koji je vezan uz implementaciju online studija gdje je upravo ovaj problem bio adresiran kao jedan od najvećih izazova. Smišljajući moguća rješenja, dosjetio sam se da bismo mogli iskoristiti umjetnu inteligenciju kako bi nam pomogla u rješavanju problema. Napravio sam mali eksperiment te umjetnoj inteligenciji zadao zadatak da mi izradi kratki seminarski rad na određenu temu. Zatim sam taj rad unio u isti taj alat i pitao ga da procijeni je li rad napisala umjetna inteligencija ili čovjek. Rezultat je bio vrlo zanimljiv. Alat je procijenio sa 70 % vjerojatnosti da se radi o tekstu kojeg je napisala umjetna inteligencija. Štoviše, napisao mi je 10-ak prilično jakih i suvislih argumenata na temelju kojih je došao do te procjene.

Za kraj možemo zaključiti da su u kontekstu umjetne inteligencije stigla zanimljiva, ali i izazovna vremena. Predviđanja su da pravi izazovi tek dolaze no ne morate se bojati da će e-learning sustav postati svjestan samog sebe i izmaknuti kontroli, barem ne još dugo dugo vremena. Do tada, koristili umjetnu inteligenciju ili ne, držimo se provjerene, znanstveno utemeljene metodike izrade e-learning tečajeva poput algebrinih na stranici E-tečajevi – Algebra.

Zoran Jančić, dipl.ing., ACE, MEC
Rukovoditelj e-learning odjela, Sveučilište Algebra
Konzultant za e-learning tehnologije, Sveučilište Algebra